Tvoje potomstvo

Svjetlosno onečišćenje je naša umjetna noćna rasvjeta koja nam priječi gledati noćno zvjezdano nebo. Zamislimo samo kako je u suhoj pustinji, za vedre noći, daleko od svake umjetne rasvjete. Zvijezda do zvijezde, tako da jedva vidimo tamne dijelove neba. U tom okruženju možemo zamisliti Abrahama kad mu Bog govori: „Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti. Toliko će biti tvoje potomstvo.“ Židovi danas s ponosom čitaju ove retke. Bog je dao da od Abrahama potekne brojan židovski narod. Za Abrahama je to bilo najbolje obećanje koje je mogao dobiti. Brojno potomstvo! Velik narod!

S druge strane, vidimo tugu tolikih bračnih parova koji ne  mogu imati djece, gledamo na tragične slučajeve prerano umrlih i poginulih, koji nisu imali prilike stvoriti obitelj i odgajati djecu. Istina, možemo reći da su djeca ovdje na zemlji apsolutno najveće bogatstvo, da su važnija i od sve većeg životnog standarda i bilo čega što bi čovjek mogao poželjeti. Međutim, i oni koji imaju djecu dobro znaju da djeca odrastaju i – odlaze. Pa se onda stvarno možemo upitati – čemu sav naš ljudski napor, naša ljudska muka? Što će ostati iza nas? Netko će reći da su iza Šenoe i Matoša ostala njihova djela, iza Strossmayera Akademija, Sveučilište i đakovačka katedrala… A što ostaje iza nas, običnih i svakodnevnih? Velik granitni spomenik na groblju, koji će za pedesetak godina netko porušiti…

Za one koji vjeruju, ima nešto trajno, nešto neuništivo, nešto što ostaje uz nas kroza svu vječnost, nešto po čemu smo vječni i bogoliki. To su dobra djela učinjena iz ljubavi. Za one koji vjeruju, ne mogu ostati nenaplaćene tolike besane noći koje je mati probdjela uz svoje dijete, ne može se uništiti naša odlika da smo uvijek iznova praštali, da smo nastojali činiti dobro, da smo se klonili zla, koliko smo mogli, da smo se pokajali za svoje ludosti i za svoje grijehe, da smo se nadahnjivali Isusovim evanđeljem i jačali njegovom milošću.

Veliki su ljudi i Šenoa i Matoš i Strossmayer. Ali, jednako su veliki u Božjim očima svi oni koji su u jednostavnosti srca činili ono što im je bilo činiti, a sve to predano, s ljubavlju. To je ono bogatstvo, ono potomstvo kojim ćemo se – po Božjoj dobroti – radovati zajedno s Abrahamom. Zvuči utopijski? Zvuči prepobožno? A što bi bilo alternativa? Smrt i zaborav. A Isus nam nudi evanđelje – radosnu vijest.

dr. sc. Zvonko Pažin

Profesor liturgike na KBF-u u Đakovu