Ova se nedjelja naziva Gaudete, i u prevodu sa latinskoga jezika znači radujte se! Svoj naziv vuče iz ulazne pjesme „Gaudete in Domino semper“ (Radujte se u Gospodinu uvijek), a prema tradiciji da su nedjelje dobivale svoja imena prema latinskim nazivima ulaznih misnih pjesama.

Smisao posebnosti Treće nedjelje došašća pronalazimo u Poslanici Filipljanima gdje Pavao poručuje „Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!“.

Sreća i radost na prvi pogled kao da su jedna te ista stvar. Dvije različite riječi istog značenja. Usrećiti čovjeka može neki događaj, na primjer, neki sportski događaj, može usrećiti i neki dobar koncert, veselo društvo dragih prijatelja ili nagrada od poslodavc, veća plaća, novi stan i sl. U tim trenucima čovjek može osjetiti da je sretan. Ako bolje razmislimo sreća je nešto što ja mogu proizvesti, učiniti nešto kako bih bio sretan. Radost, za razliku od sreće, jest nešto trajno i konstantno, da radost u suštini nije proizvod nekih naših napora, odluka, i želja. Ona je više božanskog podrijetla, ona je živa prisutnost samog Gospodina u našim životima. Koliko je Bog u središtu našeg života toliko će nađa radost biti veća, štoviše, dogodit će se obostrana radost. Radost će doći, Bog će doći u radosti ako mu otvorimo svoje srce i pustimo ga da uđe.

Zasigurno u životu smo puno puta osjetili  božansku prisutnost u nama, koja je prouzročila radost, jer radost nije moguće ne svjedočiti, bilo riječima, bilo djelima. Stoga Sveti Pavao, u poslanici Filipljanima potiče: Braćo! Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu!

Blagost je plod obraćenja, a obratiti se znači postati novi čovjek. Kako postati novi čovjek? Tako da u djelo provedemo ono što kaže sv. Ivan Krstitelj: da podjelimo s drugima ono što je nama suvišno, da budemo milosrdni. Da se odnosimo prema materijalnim dobrima koja su nam povjerena na ispravan način, da budemo ljudi mira i ljubavi i da budemo zadovoljni s onim što smo od Gospodina primli. Čovjek treba sebe upitati: tko sam, kakav sam i to sa poniznosti i iskrenosti priznati. To nas uči Ivan Krstitelj u ovo adventsko vrijeme i potiče nas da upoznamo sami sebe da iskreno priznamo svoje nesavršenosti i slabosti, da ne prikazujemo svoju lažnu dobrotu i pobožnost, plemenitost, humanost, poštenje nego da te vrednosti budu izvorna svojstva naše osobe, odraz našeg karaktera. Čovjek kojem je Gospodin u središtu – radostan je čovjek; svoj pogled upire prema Bogu i zahvaljuje molitvom i prošnjom. Svatko od nas kroz ovo vrijeme došašća želi zahvaljivati Bogu i prikazati mu svoje molbe. Krist uvijek zna što njegujemo u svojem srcu. Moramo mu dolaziti s vjerom da će čuti i odgovoriti na naše molitve. Pretjerano bi, ipak, bilo za očekivati da ćemo puninu radosti i blagostanja doživjeti već u ovom životu, na ovoj zemlji. Ali, naš život može biti ispunjen velikom nadom da možemo i želimo više i prisnije hoditi s Kristom. To je itekako moguće i ostvarivo.

Profesor liturgike dr. sc. Zvonko Pažin u svom tekstu „Raduj se“ piše: „ …Evo pravog recepta za radost! Blagost. To je ono stanje duha i duše kada nas nikakvo zlo ne može izbaciti iz ravnoteže, kada ne dopuštamo da nas zahvati ogorčenje i malodušnost. Blagost. Blagost je taj oblak tihe radosti koje ništa ne može otpuhati. Ona je neiskorjenjiva. Pavao nastavlja: „Gospodin je blizu! Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu.“ Bog je puno bliži čovjeku nego što to bilo tko može zamisliti. I to Bog koji je susretljiv, dobrostiv, Bog koji je – čovjekoljubac.

Zato čovjek vjernik jednostavno i s potpunim predanjem kazuje svoje molbe Bogu. Međutim, uslišala se njegova molba ovako ili onako, on je miran. Jer, Bog ga ne napušta. Bog je uza nj. Takav stav donosi posvemašnji mir. Kaže: „I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli.“ Upravo tako. Pomama za kupovinom i zabavom ne donosi mira, nego samo još veću tjeskobu, jer jedna kupovina zaziva drugu, jedna zabava poziva u drugu, sve do jutarnjeg otrježnjenja.

Pavao ističe da je za ljudski mir i radost najvažnije nešto drugo: blagost, svijest da je Bog uz nas i potpuno povjerenje u Božju dobrotu. Zato je Biblija s punim pravom prepuna poziva na radost. Tako Mariji anđeo govori: „Haire Maria!“, tj. „Raduj se, Marijo!“ I kad je ono Marija došla svojoj rođakinji Elizabeti, Elizabeta kliče: „Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi.“  Nadalje, što su anđeli rekli pastirima one noći kad se Isus bijaše rodio? Naravno: „Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod!“ I onda je tridesetak godina kasnije Isus prolazio i navješćivao evanđelje – radosnu vijest. Ta se radost spasenja širila i po apostolskim rukama. Što god mislili i o vjeri i o Bibliji oni koji imaju problema s vjerom, mislim da je – za naš mir i za našu radost temeljno ono što veli psalam: „Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja…“

Dr. Ivan Šporčić, profesor biblijskih znanosti, također o ovoj temi piše u svom tekstu “Isus i Izaijin oda radosti”: “…I proroku je Izaiji to bilo jasno. Nadahnut duhom Božjim on je uvjeren kako radost i veselje koje čovjek u sebi nosi, vjera i nada koje u srceu ima, mogu nadvladati i prevladati svu i svaku tugu i žalost, svu bijedu i neimaštinu, bolest i nemoć. Jer naša nada i naša radost je u Bogu. On daje da duhovni slijepac progleda, da čovjek koji u životu hramlje ne samo prohoda, nego proskače. Onomu čiji je jezik bio nijem za riječi kao što su radost, mir, vjera, ljubav, nada – Bog daje da o njima ne samo govori, nego da ih naviješta kličući od veselja. Drugim riječima, ako dopustimo da  nam Bog priđe, da uđe u naš život, preplavit će nas rijeke radosti. Po nama onda dolina suza, od zla sažgana, spaljena i porušena zemlja, uistinu može postati obećana zemlja i pronađeni raj.”

Iako došašće nema izričiti pokornički karakter kao korizma, nego je riječ o radosnoj pripravi za Božić, ipak pozvani smo da unutar tog vremena ozbiljno preispitamo sebe i naš odnos prema Bogu, posebno uz ispovijed, molitvu i milostinju. Došašće je liturgijsko vrijeme koje nas podsjeća da nismo stvoreni za prolaznost nego za vječnost. Spasitelj dolazi pokazati nam put kojim trebamo ići prema tom cilju. Slušajmo njegov glas u svom srcu, krenimo ka njemu i ka pravednosti i istini. I radujmo se!