Četvrta nedjelja došašća – koja je ove godine i Badnjak – predstavlja Djevicu Mariju kao ženu došašća na osobit način. Imamo priliku ponovo razmatrati najsvečaniji trenutak u njezinom životu, ali i najradosniji trenutak ljudske povijesti uopće, trenutak njezinog potpunog sjedinjenja s Bogom u kojemu je Bog, zahvaljujući njezinom pristanku na njegovu ponudu, postao jedan od nas, postao čovjek u pravom smislu te riječi.

Promatrajući Djevicu Mariju i njezine osobne značajke zbog kojih ju je Bog odabrao da bi se u njoj utjelovio i postao čovjek, pažnju nam privlači imenica djevica, kao jedna od bitnih Marijinih značajki i preduvjeta njezinog poslanja. Često tu imenicu shvaćamo u širem značenju i povezujemo s Marijinom bezgrešnošću. Od te smo imenice, koja za nas katolike označava Marijino dostojanstvo, čistoću i moralnu neporočnost, učinili i jedno od Marijinih osobnih imena. Zovemo je Djevica. Ipak, koliko god da sve ovo ima svoju važnost u Marijinom izboru za osobito poslanje u povijesti spasenja, čini se da evanđelist Luka nije želio istaknuti toliko Marijinu moralna neporočnost, koliko upravo njezinu besplodnost, odnosno njezinu osobnu nesposobnost za ono poslanje koje je Bog imao za nju i s njom. Marije je djevica, a djevice ne mogu rađati. U svom dijalogu s Bogom, odnosno s njegovim arhanđelom Gabrijelom, tu besplodnost priznaje i sama Marija: „Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?“ Ali Bog je jači od naših nedostataka. On i djevičanstvo, odnosno besplodnost, može učiniti plodonosnim: „Ta Bogu ništa nije nemoguće!“ Zapravo, ništa mu nije nemoguće osim jednoga, a to je ono što je ostavio nama i našoj slobodi. I zato mu je uz sve Marijine darove i posebnosti bio potreban njezin slobodni pristanak. To je ono što u povijest spasenja unosi Djevica Marija i što one darove kojima ju je Bog obdario, kao što je dar bezgrešnosti, čini plodonosnim: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“

Utješna je ova misao za nas. Zahvaljujući tome mi u Mariji ne promatramo samo Bogorodicu i Isusovu majku, a po njemu i našu majku, nego i jednu od nas, našu sestru, a tim naš uzor. Marija nam pokazuje kako i mi možemo postati ljudi došašća u punom smislu. Ne možemo to postati po onom biti djevica u smislu moralne neporočnosti. Ali možemo po onom biti djevica u smislu osobne besplodnosti. To je značajka zbog koje se Bog u Isusu iz Nazareta i utjelovio u naš svijet koji je po grijehu postao besplodan, da bi ga po svojoj milosti učinio ponovo plodonosnim. On je to učinio za sve utjelovivši se u Djevici Mariji i po Djevici Mariji. On to može i želi učiniti i za nas i sa svakim od nas, ali i s Crkvom u kojoj smo u zajedništvu s drugim članovima Crkve pozvani sudjelovati u poslanju spasenja ljudi koje joj je Bog povjerio. Ali, da bi se to i dogodilo potrebno je da učinimo ono jedino bez čega i svemogućem Bogu moguće postaje nemoguće. To je naš slobodni pristanak na onaj plan koji on ima s nama i za nas, a po nama i za druge kojima nas šalje.

Pridružimo se danas na Badnjak Djevici Mariji u njezinom pozivu i poslanju te i mi Bogu na njegovu ponudu da našu osobnu besplodnost učini plodonosnom s njom recimo: „Evo službenice Gospodnje (službenika Gospodnjeg), neka mi bude po tvojoj riječi!“ Neka nam je svima na dobro došao Badnjak! I neka nam prihvaćenjem Boga i njegove volje u svom životu na način Djevice Marije bude sretan i blagoslovljen Božić!