Korizma ili četrdesetnica dio je liturgijske godine u kojem se kršćani pokornički pripremaju za blagdan Uskrsa. Naziv korizma dolazi od latinskog naziva quadragesima (četrdesetnica). Tako je prema latinskom nastalo i talijansko ime quaresima ili francusko carem. Engleski naziv lent upućuje na godišnje doba (lengthen – kad dan postaje duži). Riječ korizma (četrdesetnica) prvi put spominje Euzebije Cezarejski (265.-340.).
Smisao i sadržaj korizmenog vremena sažeto izražava Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji u kojem čitamo: Korizma je vrijeme koje prethodi i oraspoložuje za slavlje Vazma. Vrijeme slušanja Božje riječi i obraćenja, priprave i spomena krštenja, pomirenja s Bogom te s braćom i sestrama, vrijeme češćega posezanja za ‘oružjem kršćanske pokore’: molitvom, postom i dobrim djelima. O milosnom vremenu korizme govori nam i Drugi vatikanski sabor ukazujući na njezin dvostruki smisao: krsni i pokornički. To doba, osobito uspomenom ili pripravom na krštenje te pokorom, vjernike koji gorljivije slušaju Božju riječ i odaju se molitvi, pripravlja na svetkovanje vazmenog otajstva. Krsni vid korizme očituje se u njezinom shvaćanju ne samo kao priprave nekrštenih na krštenje već i priprave cijele zajednice na slavlje spomena vlastitog krštenja u vazmenoj noći. Pokornički vid korizme ostvaruje se postom, molitvom i djelima ljubavi.
Od samih početaka priprava za svetkovinu Uskrsa sastojala se od jednog ili dva dana posta. Četrdesetdnevni vazmeni post prvi se put spominje 306. godine u tzv. Epistula canonica sv. Petra Aleksandrijskog gdje se određuje da lapsi (kršćani koji su se tijekom Dioklecijanova progona od straha odrekli vjere) nakon tri godine javne pokore drže još jednu četrdesetnicu posta i molitvi kao pripravu za dan svoga pomirenja. Vrijeme 40-dnevne priprave za Uskrs započinjalo je Prvom nedjeljom korizme. Od 6. stoljeća početak korizme pomiče se na srijedu koja prethodi toj nedjelji. Toga su dana pokornici, a potom i ostali vjernici, primali pepeo kao znak ulaska u korizmenu pripravu za Uskrs. Od kraja 11. stoljeća pepeo se radio maslinovih ili palminih grančica blagoslovljenih na Cvjetnicu prethodne godine. Ta se srijeda stoga naziva Pepelnica. Korizma je, dakle, od samih početaka imala trostruko značenje: vrijeme neposredne priprave pokornika na pomirenje na Veliki četvrtak, vrijeme neposredne priprave katekumena za sakramente inicijacije u Vazmenom bdijenju te vrijeme priprave ostalih vjernika na vazmene blagdane.
Korizma tehnički traje puna 44 dana, no budući korizmene nedjelje nisu pokornički dani, već su poput svih ostalih nedjelja dani slavlja, pokorničkih dana u korizmi ima 38. Dodamo li tima 38 dana i Veliki Petak te Veliku subotu (jer su i oni dani molitve i posta, a nisu dio korizme) dobivamo 40 pokorničkih dana od Pepelnice do samoga Uskrsa.
Korizma počinje Pepelnicom, a završava pred Misu večere Gospodnje na Veliki četvrtak kojom počinje Vazmeno trodnevlje. Kršćani se pripremaju za slavljenje Uskrsa molitvom, postom, slušanjem i čitanjem Božje riječi te dobrim djelima. U korizmi, kršćani pristupaju sakramentu ispovijedi, da pomireni s Bogom i ljudima radosnije mogu slaviti Uskrs.
Četrdesetdnevna priprava za svetkovinu Uskrsa temelji se na biblijskoj tipologiji:
40 dana trajao je opći potop (Post 7,14), 40 dana Mojsije je boravio na brdu Sinaj (Izl 24,18), 40 godina su Izraelci lutali pustinjom (Još 3,4), 40 dana išao je Ilija prema brdu Horebu (1 Kr 19,8), 40 dana vrijeme je u kojemu se Niniva trebala obratiti (Jona 3,4), 40 dana Isus je proveo u pustinji (Mk 1,13; Mt 4,2; Lk 4,1), 40 dana nakon uskrsnuća Isus je uzašao na nebo (Dj 1,6-11),
Na Pepelnicu započinjemo korimeni hod. Pozvani na obraćenje, glave posute pepelom, krećemo u proces unutarnjeg čišćenja s naglaskom na odricanje, umjerenost, molitvu, post i dobra djela.
“Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti”.
Korizma ima šest nedjelja, a u liturgijskoj tradiciji hrvatskog naroda svaka od tih nedjelja ima svoje ime.
Prva je Čista nedjelja jer dolazi odmah nakon Čiste srijede (Pepelnice). Imena katekumena koji će u vazmenoj noći pristupiti slavlju sakramenata kršćanske inicijacije, zapisuju se u obredu izbora na ovu nedjelju.
Druga se zove Pačista, još čišća nedjelja od prve Čiste nedjelje. Na Pačistu nedjelju pozvani smo osvrnuti se na protekli dio korizme.
Bezimena se zove treća nedjelja, a nije joj se dalo ime iz poštovanja prema muci Isusovoj i korizmi.
Četvrta nedjelja se naziva Sredoposna a svoje je ime dobila zbog četvrtka koji joj prethodi i označava polovicu korizmenog hoda. Katekumeni se nalaze na pola puta “čišćenja i prosvjetljenja”.
U sveopćoj Crkvi, Četvrta korizmena nedjelja zove se Laetare – Veseli se!, prema riječima ulazne pjesme iz Knjige proroka Izaije: Veseli se, Jeruzaleme, kličite zbog njega svi koji ga ljubite! Radujte se, radujte s njime, svi koji ste nad njim tugovali!
Predzadnja, peta nedjelja u korizmi se naziva Gluha nedjelja jer se u prošlosti tu nedjelju pjevalo bez pratnje orgulja, u crkvama bi se pokrivali križevi, kipovi i slike, sve kako bi crkve izgledale jednostavnije. Gluha nedjelja ukazuje nam na veličinu dana muke, smrti i uskrsnuća Gospodina.
Zadnja, šesta nedjelja u korizmi se naziva Cvjetnica ili Cvjetna nedjelja. Obilježava se čitanjem ili pjevanjem muke, a naziv je dobila prema procesiji s grančicama u spomen Isusovog ulaska u Jeruzalem, kad ga je stanovništvo grada dočekalo klicajući Hosana Davidovom sinu, blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.
Korizmene nedjelje su izuzete iz pokorničkog karaktera korizme, budući da je svaka nedjelja za vjernike obilježena Isusovim uskrsnućem.
Slavlje rođendana, obljetnica i nekih drugih spomendana, činite to u nedjelju najbližu datumu spomena jer je svaka nedjelja, pa tako i korizmena, izuzeta od pokorničkog tona korizme.
LITURGIJSKE PREPORUKE
Opća uredba Rimskog misala donosi nam nekoliko napomena glede korizmenog vremena:
U vrijeme korizme zabranjuje se urešavanje oltara cvijećem, osim u nedjelju Laetare (IV. korizmena) te na svetkovine i blagdane. Cvjetni ures neka bude uvijek umjeren te neka se radije smjesti pored oltara nego na samome oltaru.
U vrijeme korizme sviranje orgulja i drugih glazbala dopušta se samo kao potpora pjevanju, osim u nedjelju Laetare (IV. korizmena nedjelja) te na svetkovine i blagdane.
Ljubičasta se boja uzima u doba došašća i korizme… Ružičasta se boja može uzeti, tamo gdje je običaj, u nedjelje Gaudete (III. došašća) i Laetare (IV. korizmena).
Osim toga, Uredba napominje kako se u korizmenom vremenu ne pjeva (ili govori) Slava, te kako se umjesto poklika Aleluja pjeva redak prije evanđelja, naznačen u lekcionaru ili drugi psalam ili zavlaka (tractus).
POST I NEMRS
U pokorničkom duhu korizmenog vremena, neki vjernici odlučuju se na post i/ili nemrs. Podsjetimo stoga na značenje i smisao ove dvije pokorničke prakse.
Post za katolika znači uzeti samo jedan puni obrok u danu.
Nemrs znači redovito jesti (uobičajena tri obroka dnevno), ali ne jesti meso.
Crkva je proglasila dva dana strogog posta i nemrsa, a to su Čista srijeda ili Pepelnica i Veliki petak. Na ta dva dana vjernik uzima samo jedan puni obrok (do sita) jer je post, a ne jede meso jer je nemrs! U ostale petke uzima redovite obroke, ali se odriče mesa.
Prema sadašnjoj crkvenoj disciplini post je obvezatan za katolike od navršene 18. do započete 60. godine života. Zakon nemrsa obvezuje one koji su navršili 14. godinu života, osim ako je u petak svetkovina. Posta su oslobođene trudnice, dojilje, bolesnici i oni koji se bave teškim fizičkim radom (prema potrebi).
Ukoliko se u vremenu korizme odlučimo na pokorničku praksu posta i/ili nemrsa, imajmo na umu riječi sv. Leona Velikog:
“Prihvatimo, dakle, ovaj svečani post marljivom pobožnošću i budnom vjerom. Slavimo ga ne praznim uzdržavanjem od jela, što ga često savjetuje slabo zdravlje tijela ili bolest gramzljivosti, nego širokogrudnom plemenitošću. Bit našeg posta nije u samom uzdržavanju od hrane i ne koristi uskraćivati hranu tijelu, ako srce ne ostavi nepravde i ako se jezik ne uzdrži od pogrde. Bit ćemo ne bez razloga izloženi kritikama nevjernika i naši će propusti naoružati jezike bezbožnika protiv vjere, ako postimo, a naš se način života ne slaže s čistoćom savršenog posta”.