Lijevo i desno od ulaza na zidovima pored klupa postavljene su postaje Križnog puta u reljefu, rad vinkovačke umjetnice, profesorke Alojzje Ulman. Postaje su postavljene 1971. godine za službovanja župnika Marića i dar su vjernika crkvi povodom proslave 250 godina obnove župe.

Pored svake postaje nalaze se drveni križevi koji nisu deo reljefa, nego su posebno postavljeni i prikazuju različite križeve koji se koriste u kršćanstvu.

Križni put (lat. via crucis, via dolorosa) – pobožnost na spomen Isusove muke; obavlja se tako što se uz molitve i meditaciju obilaze pojedine postaje koje ustaljenim redoslijedom prikazuju pojedine prizore Isusove muke. Križni put ima korijene u pobožnostima IV. i V. stoljeća, kada su se u Jeruzalemu častila posebna mjesta Isusove muke; u današnjem obliku razvio se u XII. stoljeću, tj. u doba križarskih ratova, a u Europi su ga osobito promicali franjevci; konačni oblik ustalio je u XVIII. stoljeću Sveti Leonardo iz Porto Maurizija. Prvotno je to bio niz drvenih križeva, postavljenih u razmacima na unutrašnjim zidovima crkve (7, poslije 14 postaja). Od kasnoga srednjeg vijeka pojedine se postaje izvode u obliku slike, reljefa, kamenih skulptura ili kapelica na prostoru oko crkve ili uz prilazne putove (→ kalvarija).  U novije doba poznat je križni put što ga predvodi papa na Veliki petak u rimskom Koloseju.

PRVA POSTAJA – Isusa osuđuju na smrt

DRUGA POSTAJA – Isus nosi svoj teški križ

TREĆA POSTAJA – Isus pada prvi put pod križem

ČETVRTA POSTAJA – Isus susreće svoju žalosnu Majku

PETA POSTAJA – Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

ŠESTA POSTAJA – Sveta Veronika pruža Isusu rubac

SEDMA POSTAJA – Isus pada drugi put pod križem

OSMA POSTAJA – Isus tješi rasplakane žene

DEVETA POSTAJA – Isus put pada treći pod križem

DESETA POSTAJA – Isusa svlače

JEDANAESTA POSTAJA – Isusa pribijaju na križ

DVANAESTA POSTAJA – Isus umire na križu

TRINAESTA POSTAJA – Isusa skidaju s križa

ČETRNAESTA POSTAJA – Isusa polažu u grob