Evanđelje po Luki 10, 25-37

Najveća zapovijed

„Tada, najedanput, ustade neki učitelj Zakona te ga zapita, u nakani da ga kuša: „Učitelju, što moram činiti da baštinim život vječni?“ ‚‚Što stoji – odgovori mu – pisano u Zakonu? Što tamo čitaš?“ „Ljubi Gospodina Boga svoga – odgovori – svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom svojom i svom pameću svojom a svoga bližnjega kao samoga sebe!“ Reče mu Isus: „ Pravo si odgovorio! To vrši pa ćeš živjeti!“

Milosrdni Samarijanac

Ali on, želeći se pokazati pravednim, zapita Isusa: „Tko je onda moj bližnji?“ Isus odvrati:

„Neki čovjek, silazeći iz Jeruzalema u Jerihon, zapade među razbojnike, koji ga svuku i još k tomu izrane, ostave napol mrtva pa odu. Slučajno je istim putem silazio neki svećenik pa kad opazi, zaobiđe ga i prođe. A tako i neki levit, kada dođe tu i kad ga opazi, zaobiđe da i prođe. Neki putnik Samarijanac dođe blizu njega pa kad ga vidje, sažali se. Pristupi mu, opra mu rane uljem i vinom i zavi ih. Zatim ga stavi na svoje kljuse, odvede u gostionicu i preuze za njega brigu. Sutradan izvadi dva denara i dade ih gostioničaru: „Brini se za njega – reče mu – pa ako što više potrošiš, ja ću ti na povratku platit.“ Koji se, po tvome mišljenju, od te trojice pokazao bližnjim onomu što je je zapao među razbojnike?“ Odgovori mu: „Onaj koji mu iskaza milosrđe.“ „Idi pa i ti čini tako!“ reče mu Isus.