1. korizmena nedjelja

Kušnje Sina Božjega – razmišljanje uz 1. korizmenu nedjelju (C)

Čitanja: Pnz 26,4-10; Ps 91,1-2.10-15; Rim 10,8-13; Lk 4,1-13

Prve korizmene nedjelje razmišljamo o kušnjama kojima je bio izlože naš Gospodin prije početka svoga javnog djelovanja, a nakon četrdeset dana provedenih u pustinji. Radi se o tri napasti, to jest izazova kojima sotona kuša njegovu vjernost Bogu, premda u nijednom trenutku to ne govori otvoreno. Sotona doista ne otkriva svoje prave namjere, ne otkriva karte niti pokazuje svoje adute, a tri kušnje su samo mamac na koji želi uhvatiti Gospodina i nanijeti mu duhovni poraz. Znajući da ga ne može uhvatiti na nikakvu banalnost, sotona se vješto maskira u dobrotvora koji ima cijeli niz dobrih ponuda za Gospodina. Ponude ne samo da se naizgled čine vrlo dobrima i prihvatljivima, već se tiču vrlo važnih sadržaja ljudskoga života. Prva se tiče kruha i preživljavanja, druga se tiče vlasti i bogatstva, a treća slave i popularnosti. A kako se kušnje tiču bitnih odrednica ljudskoga života, jasno je zašto se mnogi ljudi upravo u njima zapliću, a nema nijednoga koga takve ponude ne bi zanimale.

Baš zato da nama ljudima pomogne prozreti što se krije iza zemaljskih ponuda, Gospodin Isus je svojom božanskom mudrošću jasno detektira da sotona nije dobrotvor ni dobročinitelj, već pod krinkom humanosti ljude zavodi i navodi na propast. A ljudska propast započinje onog trenutka kad se okrene prema zemaljskim dobrima okrećući leđa Bogu živomu i odbacujući njegove darove. Zato je Isus i mogao prozreti da u prvoj kušnji sotona ne želi da se on zasiti kruhom, već da ga želi odvojiti od riječi Božje. U drugoj mu ne želi dati zemaljsko obilje, već navesti da se ne klanja Bogu. A u trećoj ne traži da se proslavi pred ljudima znacima i čudesima, već da se usredotoči na svoju umjesto na Božju slavu. Isusovi odgovorni na ove kušnje otkrivaju nam da je prozreo sotoninu stvarnu namjeru, te ga je mogao poraziti Božjim oružjem vjernosti.

Pred istovjetnim kušnjama nalazi se svaki vjernik. Živeći u svijetu, sotona mu se prikazuje dobrotvorom koji mu nudi uvijek više kruha i obilja, moći i vlasti, slave i časti. A čak je spreman velikodušno ih ispuniti. Naravno, pod jednim uvjetom: da se čovjek odrekne Boga. Tko naivno pođe putim tih ponuda, upada u sotonske mreže postajući velikom žrtvom. Uslijed primamljivih ponuda čovjek i danas troši mnogo snage na izazove koje mu nudi sotona. S time da mu sotona nikada ne nudi izazove u svoje ime, već sotona prepusti svijetu da mu svijet izloži svoje ponude. A svijet to zna napraviti vrlo vješto nudeći niz poželjnih zamamnih i kreativnih mogućnosti. Ukoliko čovjek pristaje na te ponude, posljedice su uistinu goleme. U ime zemaljskih dobara, odrekao se sebe i svoga unutarnjeg bogatstva, duhovne moći i neizmjernog dostojanstva koje se temelji na činjenici da je i sam po krštenju sin Božji.

Kao što nam je Isus ostavio primjer svojim kušnjama, tako je i nama odgovoriti napasniku i otjerati ga od sebe svjedočeći da smo svjesni da nam je bogosinovstvo najveći dar kojim hranimo svoj život, kojim obogaćujemo svoje biće i uzdižemo svoje postojanje. Ono je zalog našeg spasenja i vječnosti, što nam ne samo da sotona ne može dati, već nam želi oduzeti kivan na naše duhovno dobro. Neka nam stoga korizma prođe kao vrijeme korjenitog odbacivanja svih napasničkih ponuda, a mi slijedimo stope svoga Gospodina i čvrsto prianjajmo uz Boga kao njegova vjerna i iskrena djeca kako bismo od njega primili puninu duhovnog obilja i užitka, časti i slave u životu vječnome. Kao što je Isus odbio sotonu prozrevši njegove varke, tako i nama daje dar da raskrinkamo ponude koje u biti nisu prave vrijednosti. A kad čovjek poseže za prividnim vrijednostima, onda se pretvara u roba i postaje žrtva loše procjene i krivog vrednovanja. Dopuštajući da nam zemaljsko obilje, čast i slava privuku pažnju i okupiraju maštu, sebi činimo neprocjenjivu štetu. U tom slučaju smo prisiljeni trošiti vlastitu energiju na sasvim sporedne stvari u životu, umjesto da se potpuno usredotočimo na ono što je bitno i vrijedno našega napora, truda i energije. No ne moramo se bojati ako slijedimo stope svoga Učitelja i Gospodina koji je sotonu raskrinkao i pobijedio, te i nas zove na korizmeni hod da činimo isto, i zavrijedimo time život na zemlji siguran od sotonskih zasjeda, kao i vječnu nagradu na nebesima koju je Gospodin pripravio onima koji pobjeđuju u ovom zemaljskom boju.

dr. sc. Ivan Bodrožić

Profesor patrologije na KBF-u u Splitu i KBF-u u Zagrebu i urednik stranice patrologija.com

Tekst preuzet sa: www.patrologija.com