Krist jednom stade na žalu
tražeć ljude za velika djela
da love srca božanskom Riječi.
O Bože, zar si pozvao mene?
Tvoje usne moje rekoše ime.
Svoju lađu sada ostavljam žalu,
odsad idem kamo šalješ me ti.
Ja sam siromašan čovjek.
Moje blago su predanost Tebi
i srce čisto da idem s Tobom.
O Bože …
Ti trebaš dlanove moje,
moga srca ražaren plamen
i kaplje znoja, samoću moju.
O Bože …
Ti i ja krećemo danas
lovit’ srca na moru života
a mreža bit će Riječ Božja prava.
O Bože …
Gospodine, Ti si pastir moj
ni u čem’ ja ne oskudjevam
na poljanama zelenim
ti mi daješ odmora.
Na vrutke me tihane vodiš
i krijepiš dušu moju
stazama pravim Ti me upravljaš
radi imena svojega.
Da mi je i dolinom smrti proći
zla se ja ne bojim
jer Ti si sa mnom Oče
Oče, Oče moj.
Trpezu preda mnom prostireš
pred oči ljudima svim
uljem mi glavu mažeš
časa se moja preljeva.
Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga
u Tvome ću domu prebivati
kroz dane mnoge.
Tebe Boga hvalimo,
Vjerno ispovijedamo,
Vječnog Oca slavimo,
Složnim glasom pjevamo:
Na nebesih anđeli,
Štuju te s arkanđeli.
Kerubini složno svi
Duboko se klanjaju,
Serafini smjerno ti,
Jednoglasno pjevaju:
Svet, svet, svet je Gospod Bog,
Kralj preslavni puka svog!
Gdje je ljubav, prijateljstvo, ondje je i Bog!
Sve nas sabra sad u jedno ljubav Krista.
Zanos naš i naša radost nek je u Njem.
Boga živog mi se bojmo ljubeći Ga.
A nek srca naša veže ljubav prava.
Kad se dakle, sakupljamo mi u jedno,
nek se vise i ne dijele nase misli.
Nek je konac zlobnim svadjam, a i raspram.
U sredini nasoj neka bude Krist Bog.
