Riječ došašće potiče od glagola doći, kao i riječ advent od latinske riječi adventus što znači dolazak. Sama riječ nam već govori što je značenje došašća. Nešto ili netko dolazi. Označava vrijeme prije Božića u kome iščekujemo dolazak Božića, rođenje Kristovo i Kristov drugi dolazak.
Dakle, došašće ili advent je vrijeme priprave za godišnju proslavu Gospodinova Rođenja, ali ujedno i vrijeme priprave za drugi, slavni dolazak Kristov koje traje četiri nedjelje. Dvojakog je značaja: vrijeme u kojima se slavi prvi dolazak Sina Božjega k ljudima, a ujedno i vrijeme u koje se preko ovoga spominjanja misli upravljaju na iščekivanje drugog Kristova dolaska na svršetku vremena.
Sa njime započinje crkvena godina. Započinje prvom nedjeljom koja je najbliža blagdanu Svetog Andrije apostola 30. novembra, te tako može najranije započeti 27. novembra a najkasnije 3. decembra. Dijeli se u dva dijela. Prvi dio traje do 16. decembra i naglasak je na eshatološkom vidu (*), liturgija govori o Kraljevstvu Božjem na svršetku vremena i usmjerava ka iščekivanju drugog Kristova dolaska. Drugi dio traje od 17. do 24. decembra, do Badnjaka i to je vrijeme neposredne priprave za slavljenje Božića, Rođenja Gospodinova.
Prvi tragovi crkvene priprave za Božić spominju se još u V. stoljeću u Siriji a pominje se da je trajala dvije nedjelje i da se liturgija sastojala od spomena Ivana Krstitelja kao Isusovog preteče i spominjanja Blažene Djevice Marije. Tu je i svjedočanstvo o došašću kao posebnom vremenu koje donosi biskup Perpetus iz Tura iz V. stoljeća koji je od 11. novembra do Božića zahtijevao trokratni tjedni post. Zatim, Gelazijev sakramentar koji se tradicionalno pripisuje sv. papi Gelaziju ( V. stoljeće ), spominje pet nedjelja došašća, a papa Grgur VII.( XI. stoljeće ) smanjio je broj nedjelja s pet na četiri. Već u IX. stoljeću prva nedjelja došašća proglašena je početkom crkvene godine.
Prva nedjelja došašća govori o ponovnom Kristovom dolasku, kada će Bog po svome Sinu uspostaviti svoje kraljevstvo – novi Božji svijet. Druga i treća nedjelja prikazuju Ivana Krstitelja, preteču Isusa Krista, a četvrta nedjelja predstavlja Blaženu Djevicu Mariju, Djevicu i Majku koja je rodila Isusa.
Čitanja došašća ne upućuju samo kako je bilo u vrijeme prije rođenja, nego žele potaknuti stajalište za naš današnji život. Došašće nas odgaja za ljubav koju se susreće najprije u čovijeku a onda i u samom Bogu. Ono nas potiče da budemo spremni na Isusov slavni dolazak, za Sudnji dan.
U došašću preovladava ljubičasta boja u liturgiji kao i u korizmi. U misi se izostavlja himan Slava bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje!, kako bi taj božićni himan jače odjeknuo na svetkovinu Rođenja. Osim treće nedjelje koja može imati ružičastu boju i ta se nedjelja zove “Dominica Gaudete” – nedjelja Radosti. To je i nedjelja Caritasa.
Iako je ljubičastom bojom povezan s pokorničkim korizmenim vremenom, došašće ipak nije pokorničko razdoblje crkvene godine.
To nam kaže i Zakonik kanonskog prava:
Kan. 1250 – Pokornički su dani i vremena u općoj Crkvi svaki petak u godini i korizmeno vrijeme.
Jer, došašće ili advent je sveto i milosno vrijeme, vrijeme radosne nade!
Otac Vendelin Vošnjak, hrvatski franjevac, profesor teologije i filozofije, utemeljitelj Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda pisao je:
“To je vrijeme kada svako srce dršće nekim djetinjim veseljem u očekivanju skorih božićnih radosti. To je vrijeme kada se na naše duše spušta mir, kada ljudi sve jasnije osjećaju blizinu Božanstva koje dolazi na ovaj svijet da bi sebi privuklo svako srce. Sve u došašću kao da šapuće o Njegovu dolasku. I polumrak onih dragih zornica i adventske pjesme i ono treperavo blistanje svijeća u polutamnim oltarima. U svemu tom kao da iskri duboka čežnja dugih vjekova prije Krista za onim Obećanim, koji je imao doći, kao da govori blažena slutnja da dan Njegova pohoda nije daleko. Mi kršćani tada se sjećamo da je On već tu i da smo mi sretni baštinici drevnih obećanja. I mir i sreća sjeda tada na naše duše – sreća djece Božje. (…) Kroz cijelo Došašće provlači se tiha radost nadanja. No Došašće je i pokorničko vrijeme jer nam se pred oči stavlja i onaj drugi dolazak koji moramo dočekati budni i spremni jer Krist dolazi kao sudac koji svakome sudi po njegovim djelima. Stoga je vrijeme iščekivanja ujedno i vrijeme koje nam je darovano da okajemo svoje grijehe i da činimo djela pokore, kako ne bismo strepili od toga drugog dolaska, već ga iščekivali u miru I radosti.”
