Radi se o istoj osobi samo je ime došlo iz različitih jezika u različite krajeve Hrvatske.
Blaž dolazi od latinske inačice imena Blasius (koji je tepav, mucav), a Vlaho od grčke inačice imena Vlasios!

Živio je za vrijeme vladavine cara Dioklecijana i Licinija za najvećih progona kršćana. Pretpostavlja se da je umro 317. godine. Gotovo se ništa ne može sa sigurnošću reći o njegovu životu. U literaturi nailazimo na više verzija priče o njegovom životu i mučeništvu.

Bio je biskup u gradu Sebasti u Maloj Aziji u pokrajini Pontis (današnja središnja Turska). Po svojem jeziku i kulturi Sebasta pripada grčkoj provinciji Kapadociji.
Prema srednjovjekovnoj predaji, sv. Blaž je bio liječnik, a radi sveta života i čestitosti izabrao ga je kršćanski puk i kler u Sebasti crkvenim starješinom, biskupom. Prigrlivši teško breme biskupske časti u vrijeme najžešćeg progona kršćana, uložio je sav svoj trud, pa i sam život u obranu i širenje kršćanstva u svojoj biskupiji na korist vjernika.

Jednom zgodom došla mu je jedna majka noseći u naručju  sina kojemu je zapala riblja kost u grlu. Blaž je položio ruke na dijete, podigao oči prema nebu, znamenovao svetim križem grlo djetetu, pozvao Svemogućeg Boga i stao ga moliti da izlomi i istisne djetetu kost iz grla i povrati mu zdravlje. Tada zamoli Boga da to učini svaki put onome tko se u bolesti grla obrati molitvama u njegovo ime. Čim je Blaž završio svoju molitvu, dijete je ozdravilo i veselo se vratilo sa svojom majkom kući, zahvaljujući Bogu i biskupu Blažu.

I pred samu smrt na stratištu, molio je Boga da milosrdno usliši molitvu svakome tko boluje od bolesti grla, a zazove svečevu pomoć pred Bogom. Legenda veli da se tada pojavio iznad sveca svijetli oblak iz kojeg se začuo glas: “Ja sam onaj Bog koji te do sada proslavio, a na dalje ću te još većom slavom uzvisiti. Udijelit ću svoju milost onima koji budu slavili tvoju uspomenu.” Od tada se kroz sva stoljeća do naših dana slavi ta uspomena na sv. Blaža obrednim grličanjem.

Blaž se od rimskog progona sakrio u Argejsko gorje u Kapadociji gdje je živio dugo vremena pustinjačkim životom. Odatle je porukama i poslanicama upravljao svojom vjernom općinom. Za svoj dom izabrao je osamljenu i tamnu pećinu iz koje je oprezno izlazio samo noću da dijeli utjehu mučenim i nesretnim kršćanima.
Bog mu je dao moć da postane prijatelj sa divljim zvijerima. One su mu donosile hranu a za uzvrat on ih je liječio.
Dok su lovci rimskog namjesnika Agrikole po šumama postavljali zamke za divlje zvijeri naišli su na pećinu ispred koje su mirno stajale divlje zvijeri a sv. Blaž je molio među njima te su uhvatili Blaža i odveli ga Agrikoli.
Agrikola baci biskupa u tamnicu i pokrene protiv njega kratki postupak.

Nakon dugih saslušanja nije se odrekao sv. Blaž kršćanske vjere, Na to namjesnik Agrikola proglasi smrtnu osudu: “Blažu, neka se odrubi glava.” Tako je sv. Blaž osuđen na smrt. Kada nastadoše za kršćane mirna vremena, nad mučenikovim svetim grobom pobožni vjernici sagradili su crkvu u koju su kroz vjekove hodočastili. Još i danas u Sebasteji, u mjestu Sivas, postoji kameni lijes u kojemu su nekada počivale moći sv. Blaža.

I katolička i armenska i pravoslavna Crkva štuju sv. Blaža kao sveca i mučenika. U Maloj Aziji, gdje mu je bila postojbina i na čitavom kršćanskom Istoku velik je broj svetišta sv.  Blaža.
Moći sv. Blaža raznesene su po cijelom kršćanskom svijetu. Njegove moći se čuvaju u srebrnoj ruci u knjižari sv. Blaža i crkvama u Napulju, Notre Dame u Parizu, u Bruxellesu u Belgiji, na Malti, u Bologni, u Bernu u Švicarskoj, u Mlecima, u Lisabonu u Portugalu, u Campostelli u Španjolskoj, u Veroni, u Kölnu i drugim mjestima. Katedrala u Stonu također je posvećena sv. Blažu. U brojnim crkvama naših krajeva nalaze se oltari sv. Blaža. U Zagrebu od 1925. postoji i župa svetog Blaža.

Dubrovnik i Blaž tj. Vlaho

Povijest Dubrovačke Republike najuže je vezana s imenom sv. Blaža. kipovi štitili su gradske zidine i Knežev dvor. Njegova slika vijorila se na zastavama Dubrovačke Republike po svim morima. Lik sv. Blaža bio je na gradskom pečatu Dubrovnika i dubrovačkom novcu, koji  cijelim svijetom.

Mlečani su se, prema legendi, na putu za Levant 972. godine usidrili u Gružu i pod Lokrumom s izlikom opskrbe hranom, a s pravom namjerom zauzeti Grad. Pomoć je pak stigla otkuda se nisu nadali, s neba.
Sveti Vlaho se javio plebanu Stojku, dok je ovaj noću molio u crkvi Svetoga Stjepana i naložio mu da obavijesti Senat o namjeri Mlečana i da se pripreme za obranu. Nakon što je namjera Mlečana bila osujećena, Dubrovčani su izabrali Svetoga Vlaha svojim glavnim zaštitnikom.

Tu svoju slobodu očuvali su kroz stoljeća. I kada su susjedne kraljevine i zemlje bile u ropstvu, Dubrovčani su zahvaljivali sv. Blažu što je spasio njihovu samostalnost i slobodu. I danas se u svečanim procesijama nose moći svetog zaštitnika iz Stolne crkve u crkvu sv. Blaža. Dubrovčani cijene moći sv. Blaža kao najveću dragocjenost svoga grada i najviše dijelova njegova tijela posjeduje upravo Dubrovnik. Po navodima povjesničara, neki su dubrovački trgovci 1026. godine donijeli iz Armenije moći sv. Blaža i one se čuvaju u bogato ukrašenom moćniku u stolnoj crkvi.

U ime Sv. Vlaha donosili su se zakoni, kovali se novci s njegovim likom, pod njegovom zastavom plovili brodovi, upućivali poslanici u strane zemlje, njegovi kipovi bdjeli na zidinama, promatrali svakog putnika i došljaka. I nakon pada Dubrovačke Republike Dubrovčani su nastavili slaviti svoga zaštitnika.

Štovanje Sv. Vlaha najbolje se očitovalo prigodom proslave njegovog Blagdana kada su ljudi masovno dolazili u Grad. To je bio blagdan svih stanovnika Republike. Da se omogući svima sudjelovati, uvedena je ‘Sloboština Sv. Vlaha’, dan kada je svaki prekršitelj ,kažnjenik i prognanik mogao 2 dana prije i 2 dana poslije blagdana slobodno doći u Grad, a da ga nitko nije smio pozvati na odgovornost (ta se sloboština kasnije proširila na 7 dana prije i 7 dana poslije blagdana).

U dva navrata svete moći je čuvao i veliki hrvatski pjesnik Ivan Gundulić o Blaževu 1612. i 1623. godine. On u jedanaestom pjevanju “Osmana” o svetom Blažu kliče: “Blaž na ime on se zove i s istoka do zapada od svetinje glas njegove po narodih leti sada; na svak čas bo kroz veliko djelovanje od čudesa kaže svijetu on toliko drag je Kralju od nebesa. Tim noseći križ u ruci s kraljevićem na boj doje i gdioružjem ini puci, on molitvam vojevo je.”

Blagoslov grla

O blagdanu sv. Blaža svake se godine po crkvama dijeli blagoslov grla. Svećenik s dvjema svijećama pristupi vjerniku i moli: “Po zagovoru sv. Blaža, biskupa i mučenika, oslobodio te Bog od bolesti grla i svakog drugog zla!” Taj je blagoslov takozvana blagoslovina u Katoličkoj Crkvi. On se temelji na prastaroj predaji po kojoj je sv. Blaž svojim blagoslovom spasio dječaka kome je u grlu zapela riblja kost.

Spomendan je 3. februara.

Svake godine na dan 03.02. po svim crkvama dijeli se blagoslov grla, po zagovoru sv. Blaža, biskupa i mučenika. Svećenik s dvjema svijećama pristupi vjerniku i moli: “Po zagovoru sv. Blaža, biskupa i mučenika, oslobodio te Bog od bolesti grla i od svakoga drugoga zla!” Taj je blagoslov takozvana blagoslovina naše Crkve. On se temelji na prastaroj predaji po kojoj je sv. Blaž svojim blagoslovom spasio dječaka kome je u grlu zapela riblja kost. Kod blagoslovina Crkva moli Božju pomoć u raznim potrebama, a po zaslugama Isusa Krista i zagovoru svetaca.

Sveti Blaž bio je također jedan od onih nebrojenih junaka prvih stoljeća crkvene prošlosti koji su svoje uvjerenje zapečatili krvlju i životom. Potjecao je iz grada Sebaste u Armeniji. Već kao dječak i mladić više je mislio na posvećenje svoje duše, na stjecanje vrlina nego na radosti i užitke ovoga svijeta. Veoma rano učinio je ono što mi danas nazivamo “fundamentalna opcija”, posvemašnje opredjeljenje za Krista, njegov nauk i za potpun kršćanski život. Bio je za ono doba izobražen čovjek i vršio je službu liječnika. U njoj je bio veliki prijatelj siromaha i bolesnika. Pomagao im je ne samo kao liječnik, već još više kao kršćanin koji je u njima gledao i susretao samoga Krista. Svojim držanjem i dobročinstvima postao je u gradu veoma popularna i obljubljena osoba. A kako je tada Božji narod birao biskupa, to su po biskupovoj smrti na njegovo mjesto izabrali Blaža. I tako on od liječnika postade apostolski nasljednik i pastir Kristova stada. Novu, još odgovorniju, službu vršio je svim žarom.

Za vrijeme cara Licinija buknuo je na Istoku opet strašan progon kršćana. Prvi su na udaru bili pastiri. Progonitelji znaju da najprije treba udariti po pastiru pa će se onda i stado lako raspršiti i uništiti. Blaž je svoje vjernike bodrio da ustraju u vjeri. Njega su svećenici molili da se skloni pred neprijateljima, što je on i učinio. Ali su ga ipak otkrili, zatvorili i mučili ne bi li ga prisilili na otpad. Sveti biskup je hrabro podnio sve okrutne muke i nije se dao ničim zastrašiti. Krvnik mu je godine 317. odrubio glavu. Ta je glava kao dragocjena relikvija godine 972. došla u naš hrvatski Dubrovnik. Grad ga je izabrao za svoga zaštitnika i već 1000 godina stoji pod njegovom moćnom zaštitom. Na njegovim zidinama nalaze se svečevi kipovi, a podignuta mu je i veoma lijepa crkva.

Dubrovčani svake godine najsvečanije slave svoga zaštitnika, a u procesiji biskup nosi svečevu glavu koju pobožni vjernici s poštovanjem ljube. Dubrovnik i sveti Vlaho, kako Dubrovčani nazivaju sv. Blaža, nerazdruživi su.

I u hrvatskoj metropoli Zagrebu diže se lijepa crkva sv. Blaža, pravo remek-djelo arhitekture s početka prošlog stoljeća. Mučenik i svjedok vjere sveti Blaž može svakome vjerniku služiti kao uzor vjernosti Kristu i kao primjer kršćanske dobrotvornosti prema bližnjemu.