Sveta Cecilija jedna je od četiri velike rimske mučenice. Rođena je u Rimu u III. stoljeću u bogatoj rimskoj obitelji, plemenitog roda. Svaki dan je išla na misu, koju je u katakombama pokraj Apijeve ceste služio papa Urban. Putem su je čekali brojni siromasi, prema kojima je uvijek bila milostiva i darežljiva srca. Želja njezinih roditelja bila je da im kćerka postane slavna matrona, te su je dali poučavati u znanostima, a osobito u glazbenoj umjetnosti. Roditelji su joj bili pogani te su je udali za plemenitog mladića Valerijana, koji je također bio poganin. Nakon vjenčanja priznala je da je kršćanka te da se na poseban način zavjetovala Bogu i da ima kraj sebe anđela koji joj pomaže održati to obećanje, i koji bi ga kaznio ako bi pokušao prekršiti njezin zavjet. No, ako je bude poslušao, Bog će ga nagraditi. Valerijan je, ne samo pristao na održanje zavjeta, nego se poželio krstiti. Krstio ga je i poučio papa Urban I. (222. g. – 230. g.) skriven u katakombama zbog progona kršćana. Vraćajući se k Ceciliji, opazi anđela kako stoji do nje držeći dvije cvjetne krune. Anđeo položi krunu od ljiljana na glavu Ceciliji, a krunu od ruža na glavu Valerijanu. Valerijan je na kršćanstvo pridobio i svojeg brata Tiburcija. Brinuli su se za udovice i siročad te sahranjivali kršćanske mučenike u katakombama u Rimu. Doznavši za to rimski upravitelj, zapovijedi im da prestanu, no kad oni to ne htjedoše, dade ih pogubiti. Cecilija je umirala dugo, u teškim mukama. Ipak, i tada je bodrila kršćane na ustrajnost u vjeri. Sveta Cecilija najprije je bila pokopana u Kalistovim katakombama, pored papinskih kripti. Njezino je tijelo kasnije preneseno u baziliku sv. Cecilije u Rimu. Pri temeljitoj obnovi bazilike 1599. godine posebna komisija otvorila je kovčeg sv. Cecilije i našla njezino tijelo očuvano. Smatralo se da je sv. Cecilija za života bila toliko blizu neba da je mogla čuti anđeosko pjevanje. Prema legendi, znala je svirati na svim instrumentima. Proglašena je zaštitnicom crkvene glazbe i glazbenika, a štuje se i kao zaštitnica pjesnika, graditelja orgulja i glazbenih instrumenata. Njezin lik često se nalazi na orguljama ili u njihovoj blizini, a prikazuje se s knjigom, palmom i dubokom ranom na vratu. Spomendan je 22. novembra.
Blagovijesti – Blagovijest nam u sjećanje priziva onaj događaj kad je anđeo došao Mariji i navijestio joj rođenje Isusa Krista, očekivanoga Mesije. Na taj nas događaj dnevno podsjećaju crkvena zvona ujutro, u podne i na večer, kada katolici mole Anđeosko pozdravljenje. Naziv Navještenje Gospodinovo upućuje na događaj zapisan u Evanđelju, dok je naziv Blagovijeststaroslavenskoga podrijetla i označava dobru, blagu vijest, odnosno onu radosnu vijest koju je anđeo uputio Mariji da će začeti i roditi sina. Evanđeoski tekst kaže da se to zbilo ovako: “U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!” Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: “Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. Nato će Marija anđelu: “Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?” Anđeo joj odgovori: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!” Nato Marija reče: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” I anđeo otiđe od nje (Lk 1,26-38). Blagdan Blagovijesti u Crkvi se slavi već od 6. stoljeća. Možda i od prije, ali iz 6. stoljeća imamo pouzdan podatak od sv. Abrahama Efeškog koji spominje da je Crkva 25. ožujka slavila blagdan Blagovijesti ili Navještenja Gospodinova.
Prikazanje Blažene Djevice Marije – vitraž pokazuje događaj prikazanja Blažene Djevice Marije u hramu, kad se Blažena Djevica Marija od djetinjstva posvetila nebeskom Ocu potaknuta od Duha Svetoga, čijom je milošću bila ispunjana u svome bezgrešnom začeću. Spomen otajstva Marijina prikazanja u hramu utemeljen je na apokrifnom spisu, takozvanom Jakovljevu protoevanđelju iz 2. ili 3. stoljeća. Mariju su roditelji obećali Bogu i doveli je u hram kad su joj bile tri godine. Bilo je to u pratnji velikog broja hebrejskih djevojčica koje su u ruci nosile zapaljene baklje. U svečanosti su sudjelovale hramske vlasti, pa i sami anđeli, koji su radosno pjevali. Apokrifni pisci žele u stvari istaknuti da je Marija od prvog trenutka svoga postojanja bila puna milosti i da je bila predodređena za dostojanstvo bogomajčinstva. U 14. stoljeću se blagdan proširio po Europi, slavi se i kao blagdan Gospe od Zdravlja a naziv potječe iz Mletačke republike, iz vremena kad je u 16. stoljeću harala kuga te je mletački Senat molio zagovor Gospe i učinio zavjet da će joj podići crkvu, ako kuga prestane. Kuga je stala, a vjernici su Gospi izvršili zavjet sagradivši čuvenu crkvu Santa Maria della Salute u Veneciji. Blagdan Gospina prikazanja u Hramu je 21. novembra.
Rođenje Blažene Djevice Marije – MALA GOSPA. Ovaj blagdan se počeo slaviti u Jeruzalemu u 5. stoljeću. Na mjestu gdje je prema predaji stajala Marijina rodna kuća, sagrađena je crkva u čast Svetoj Ani, Marijinoj majci ta kao spomendan na ovu posvetu razvio se blagdan Male Gospe. Marijinim rođenjem se započinje ostvarivati spasiteljski Božji plan, koji je najavljen već na prvim stranicama Svetoga pisma (Post 3,15). U njoj će se utjeloviti Božja Riječ, a utjelovljenjem započinje povijest spasenja. Mariju zazivamo u svojim potrebama kao našu najveću zagovornicu a razlog tome je što je Isus na Marijin nagovor učinio svoje prvo čudo. S velikom boli doživjela je smrt svoga sina. Dolazak Duha Svetoga dočekala je s apostolima te je stoga nazivamo Majkom Crkve. Kao mjesto Marijine smrti spominju se prema predaji i Jeruzalem i Efez. Nakon svoje smrti, Marija je dušom i tijelom uznesena na nebo (blagdan Velike Gospe). Bog ju je postavio iznad svih anđela i svetaca pa je nazivamo i Nebeskom Kraljicom. O Mariji se govori još u Starom zavjetu. Mariju kao roditeljicu najavio je prorok Izaija kad govori o znaku Emanuela: “Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel!” Slijedi ga i prorok Mihej koji govori o slavi i nevolji doma Davidova: “Zato će ih Jahve ostaviti dok ne rodi ona koja ima roditi!” Mariju su predskazivale i žene koje su tugovale za svojom djecom poput Hagare, Resfe i Naomi. Upućivale su na Marijinu bol koju će pretrpjeti kao Majka kojoj će mač boli probosti srce, zbog njezina Sina. U prenesenom su smislu u Starom zavjetu Marijini simboli i Noina arka, gorući grm, Aronov štap i Gideonovo runo. U Novom zavjetu najviše o Marijinom životu doznajemo u evanđelju svetoga Luke, iako su ta izvješća vrlo kratka.
Uz Malu Gospu veže se ime Marija te je zanimljiv podatak da je ime Marija stoljećima bilo rijetkost. U prvim stoljećima kršćanstva vjernici ovo ime nisu davali djeci iz poštovanja prema Isusovoj majci. U srednjem vijeku, kada su nastajale i mnoge marijanske pobožnosti, ime se davalo osobama kraljevskoga i plemićkoga staleža. Tek od 15. stoljeća ime se proširuje u svim društvenim slojevima. Blagdan je 8. septembra.
Marijine zaruke sa Svetim Josipom – U katoličkoj crkvi se 23. Januara obilježava spomendan Gospinih zaruka sa Sv. Josipom. Sv. Matej je napisao: „S rođenjem Isusa Krista bilo je ovako: Njegova majka Marija bijaše zaručena s Josipom” (Mt 1,18). Tako se zna da je osoba predodređena majka Sina Božjega već bila zaručena. Ceremonija zaruka najvjerojatnije je održana u Nazaretu. Kada je Marijina obitelj (ili njezini rođaci jer nema dokaza da su roditelji Joakim i Ana bili živi za vrijeme zaruka) postigla dogovor s Josipom, održalo se zaručničko slavlje koje je, prema Mojsijevu zakonu, ravno vjenčanju. Prema tradiciji nakon što je proteklo neko vrijeme mladoženja je trebao dovesti mladu u svoj dom. Upravo u tom razdoblju se dogodilo Navještenje.
Marijine zaruke s Josipom imaju veliku važnost jer je Sv. Josip bio potomak kuće Davidove. Tim brakom ispunila su se proročanstva da će Sin Božji doći iz loze Davidove. Prema predaji zaručnički je prsten više od tisuću godina kružio u židovskim obiteljima te se 15. st. pojavio u Italiji i nakon brojnih događanja završio u jednoj crkvi u Perugi.
Rođenje Kristovo opisano je u Bibliji i povijesnim spisima. Slavi se na blagdan Božića. Kršćani vjeruju, da je Isus obećani Mesija, koji se rodio i postao čovjekom, da otkupi ljude od grijeha, iskaže im svoju ljubav i milosrđe. Isusovo rođenje opisano je u Evanđeljima po Luki i Mateju I vjerojatno je najpoznatiji prizor u povijesti čovječanstva. Taj prizor vjernici cijelog kršćanskog, a naročito katoličkog svijeta svake godine 25. decembra iznova proživljavaju kroz slavljenje najradosnijeg crkvenog blagdana Božića, božićnih liturgijskih i obiteljskih slavlja i prikaze Jaslica u crkvama i svojim domovima. Jaslice sa svojim dobro poznatim motivima rođenja Isusova u štalici predstavljaju jedinstvenu sliku u kršćanskom svijetu.
