Blagovijest ili Navještenje Marijino (lat. Annunciatio), biblijski događaj iz Lukina Evanđelja (Lk 1, 26–38) u kojem arkanđeo Gabrijel naviješta Mariji da će roditi Isusa. U kršćanstvu označava početak i nagovještaj spasenja ili Božje intervencije u svijetu. Motiv vrlo čest u ikonografiji Zapadne i Istočne crkve, pojavljuje se već u II. st. Proširivan je prizorima i detaljima iz apokrifnih djela (Jakovljevo protoevanđelje, Pseudo-Matejevo evanđelje) i motivima srednjovj. mistične književnosti.

Svetkovina Navještenja Gospodinova ili Blagovijest redovito se slavi 25. marta, devet mjeseci prije Božića, te samim time označava da je riječ o Isusovu začeću, koje se zbilo po Duhu Svetomu. Kako je riječ o blagdanu koji pada u korizmeno vrijeme, ponekad se dogodi da na taj nadnevak Crkva slavi neki drugi važniji dan, pa se zbog toga Navještenje Gospodinovo prebacuje na prvi slobodan dan.

Naziv Navještenje Gospodinovo upućuje na događaj zapisan u Evanđelju, dok je naziv Blagovijest staroslavenskoga podrijetla i označava dobru, blagu vijest, odnosno onu radosnu vijest koju je anđeo uputio Mariji da će začeti i roditi sina. Evanđeoski tekst kaže da se to zbilo ovako:

U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!” Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: “Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. Nato će Marija anđelu: “Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?” Anđeo joj odgovori: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!” Nato Marija reče: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” I anđeo otiđe od nje (Lk 1,26-38).

Uz svetkovinu Navještenja Gospodinova valja napomenuti i postojanje jedne legende koja je nastala u srednjem vijeku, a koja je u svoje vrijeme odigrala određenu ulogu u razvoju pobožnosti. Riječ je o nastanku više zapisa kojima se tvrdilo da su nazaretsku kućicu, odnosno onu kućicu u kojoj je anđeo Gabriel navijestio Mariji da će začeti Sina Božjega, a kasnije je postala i kućica u kojoj su živjeli Josip, Marija i Isus, 1291. god. anđeli prenijeli u svetište na Trsatu, tri godine poslije u Recanato u talijanskoj općini Loreto, a potom i u sam Loreto. Unatoč činjenici da je 1632. god. tadašnji papa na temelju navedene legende proglasio i blagdan Prijenosa svete kuće, kao i da je na temelju nje nastao i blagdan Gospe Loretske, danas bi na nju ipak valjalo gledati samo kao na legendu. U tom je smislu neusporedivo bolje držati se bogatstva svetopisamskoga teksta, nego onoga za što nema nikakvih sigurnih potvrda.

Na ovaj nas događaj dnevno podsjećaju crkvena zvona ujutro, u podne i na večer, kada katolici mole Anđeosko pozdravljenje.  Riječi Božjega glasnika u događaju Navještenja prisjećamo se dok izgovaramo molitvu „Anđeo Gospodnji“.

Blagdan je Crkvi važan, jer je tada započela podjela vremena na ono prije i poslije Krista. Rođenje Kristovo to je ostvarilo, a započelo se ostvarivati događajem kojega se sjećamo danas. Blagdan Blagovijesti u Crkvi se slavi već od 6. stoljeća. Možda i od prije, ali iz 6. stoljeća imamo pouzdan podatak od sv. Abrahama Efeškog koji spominje da je Crkva 25. marta slavila blagdan Blagovijesti ili Navještenja Gospodinova.

U dokumentu pape Pavla VI. Marialis cultus, u kojem se govori o ispravnom štovanju Blažene Djevice Marije, spominje se da je ovo zajednički blagdan Isusa i Marije. Tamo se kaže da je Blagovijest blagdan Riječi koja je postala Marijinim sinom. To je zapravo nečuveni događaj, da se Bog utjelovio, da se spustio do one najniže točke za čovjekovo biće i sve to preobrazio svojim utjelovljenjem.

Iako je svemogući Bog mogao utjelovljenje svoga Sina učiniti i bez suradnje ljudi na zemlji, ipak je htio Marijin slobodni pristanak. Tako Bog pokazuje svoju poniznost i posvemašnje opredjeljenje za čovjeka. Današnji blagdan zapravo nam pokazuje koliko smo dragocjeni u Božjim očima, koliko mu je stalo do života njegove djece.

Za kraj nije naodmet ni napomenuti kako još uvijek mnogi vjernici sadržajno brkaju Blagovijest s blagdanom Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije, a  koji se slavi 8. prosinca. Kao što je već rečeno, blagdanom Navještenja Gospodinova slavimo Isusovo začeće, pa je razumljivo da će ono biti 25. marta, devet mjeseci prije rođenja, a blagdanom Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije slavi se njezino začeće, i to 8. decembra, odnosno devet mjeseci prije blagdana Rođenja Blažene Djevice Marije ili Male Gospe. Također, dok je Isusovo začeće bilo po Duhu Svetomu, Marijino je začeće bilo po redovitim fizičkim zakonitostima, ali Crkva vjeruje da je ona, kako joj to kaže i anđeo kod navještenja, puna milosti Božje, odnosno da je od samoga svoga začeća bezgrješna, izuzeta od svakoga grijeha.

Također treba spomenuti da mnoga umjetnička djela kroz povijest, među kojima se posebno ističu ona iz područja slikarstva često prikazuju motiv Navještenja. Među najpoznatijim slikama su ona  Sandra Botičelija, zatim Leonarda Da Vinčija te El Greka a o tome je slikao i Fra Angeliko, Ticijan i mnogi drugi.

Izvori: www.vjeraidjela.com; www.enciklopedija.hr; www.hkm.hr