Tijekom druge polovice 16. stoljeća proširilo se Europom zazivanje i štovanje Marije, pomoćnice kršćana, nakon što je papa pozvao kršćane na molitvu kako bi se zaustavilo višestoljetno prodiranje Turaka u Europu. Pobjeda kršćanske nad turskom flotom kod Lepanta 1571. godine, pripisivala se i čudotvornoj pomoći Presvete Bogorodice. U spomen na tu pobjedu, papa Pio V dodao je Lauretanskim litanijama zaziv: Pomoćnice kršćana, moli za nas!
Mnogo je primera i zapisa kroz povijest o štovanju i zazivanju Marije, pomoćnice kršćana. Poljski kralj Jan III Sobjeski, je prije odbrane Beča hodočastio Čenstohovskoj Gospi. Za vrijeme Tridesetogodišnjeg rata u 17. stoljeću zazivali su kršćani Mariju, pomoćnicu kršćana. I Eugen Savojski austrijski vojskovođa bio je veliki štovatelj Majke Božje. U zapisima stoji da je uvijek sa sobom nosio krunicu i sliku Sniježne gospe sličnu onoj iz rimske bazilike Santa Maria Maggiore i da je tu sliku ostavio u Petrovaradinu sa željom da se u zahvalu Gospi izgradi crkva i njoj posveti na dan kada je na tom mjestu pobedio Turke.
Tako se u Srijemskoj biskupiji poslije oslobađanja od Turaka u 18. stoljeću proširilo štovanje Blažene Djevice Marije, pomoćnice kršćana kada su se i razvila dva svetišta – poznatije, svetište Sniježne Gospe, Tekijska Gospa uz cestu kod Petrovaradina i
manje poznato svetište u zemunskoj župnoj crkvi – „magna mater et thaumaturga“ – Velika Majka i Čudotvorka, Pomoćnica Kršćana, Zemunska Gospa.
O štovanju i zazivanju Gospe u Zemunu svjedoče i zavjetni srebrni darovi zahvalnosti – anathemata, u obliku ozdravljenog dijela tijela: ruke, noge, grudi i srce ali i biskup Srijema Ladislav Szoreny, koji je prilikom posjete Zemunu 1735. godine zapisao: „Velika majka čudesno pomaže kako to mnogobrojni darovi potvrđuju“.
U 18. stoljeću u dvije zemunske katoličke crkve postojale su u svakoj, slika Marije, pomoćnice kršćana; u župnoj, Madona sa djetetom – Zemunska Gospa a u franjevačkoj crkvi kopija slike Čenstohovske Gospe, kao i oltari posvećeni Žalosnoj Gospi. U to doba postojala je u Zemunu i pravoslavna crkva posvećena Presvetoj Bogorodici, izgrađena od 1774 -1780. godine. Također o štovanju presvete Bogorodice u Beogradu prije turskog osvajanja u 16. stoljeću govore zapisi o postojanju pravoslavnih svetinja posvećenih Bogorodici i Svetoj Petki, što sve skupa svjedoči o rasprostranjenosti štovanja, kao i vjere i pouzdanja u Majku Božiju na ovim prostorima.
U župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije ispred oltarskog prostora sa desne strane na južnom zidu iznad Gospinog kipa nalazi se dragulj ove crkve – slika Blažene Djevice Marije, pomoćnice kršćana, kod vjernika poznata kao slika Zemunske Gospe iz 18. stoljeća. Donijeli su je franjevci kapucini kada su došli kao misionari u Zemun. U zapisima stoji da su oci kapucini 1734. godine devastiranu tursku mošeju preuredili u crkvu sagradivši zvonik i sakristiju i uredili dva oltara; jedan posvjećen Žalosnoj Gospi a drugi Svetom Anti i da su na glavni oltar postavili sliku Madone sa djetetom koju su sa sobom donijeli, a crkvu posvetili Blaženoj Djevici Mariji, pomoćnici kršćana, te se smatra da je slika u župi od 1721. godine. Prema zapisima, ta slika je preslika odnosno kopija slike koja se nalazi na glavnom oltaru u crkvi Svetog Jakoba u Innsbrucku, njemačkog renesanskog slikara Luke Cranacha iz 16. stoljeća. Kapucini su takve preslike nosili sa sobom u misije te su tako stigle u mnoge gradove na ovim prostorima pa i u Zemun. Stajala je na glavnom oltaru sve do Velike Gospe 1840. godine kada je zamijenjena slikom zemunskog slikara Živka Petrovića, naslikanoj prema Tizianovoj Assunti ( kojoj se kasnije izgubio trag ). I ona je 1894. godine zamijenjena slikom Marijinog Uznesenja, E. Ditea, koja i danas stoji na glavnom oltaru, a slika Zemunske Gospe je premještena na zid crkve. 1980. godine je restaurirana i postavljena iznad Gospinog kipa te zajedno sa kipom čini svetište Zemunske gospe.
Dolaskom u zemunsku župu španjolskog svećenika, plemića i viteza bivšeg kapucinskog redovnika i vojnog svećenika imenom Quesar Georgius de Persanova, zapušteno je štovanje Zemunske Gospe da bi se ono postepeno obnovilo 1885. godine kada je zemunski župnik Zsitvay pozdravio proglašenje vjerske istine Marijinog bezgrešnog začeća, ali i nakon Gospinog ukazanja u Lurdu 1858. godine kada je tadašnji zemunski kapelan Ilija Okrugić zapisao… „ umnožaše se naši bogoljubni hodočasnici kojim se i ne nadasmo iz mnogih mjesta u Srijemu, i iz Banata. I nadamo se, da će na godinu još ih više amo dojti, te da će Gospa Zemunska opet kao u svoje prvo i staro doba početi međ sriemskimi hodočastnimi mjesti, od pravoviernih slavljena biti“.
Slavi se i časti do dana današnjeg svakog 24. maja na spomendan Blažene Djevice Marije, Majke Crkve, Marije Pomoćnice i jedan je od omiljenijih blagdana župljana te se sa posebnim zadovoljstvom proslavlja svake godine.
U Gospinu čast skladana je i pjesma „ Zemunskoj Gospi“. Pjesmu je u stilu litanija napisao župnik Đuka Marić, a za pučko dvoglasno pjevanje skladao ju je Stjepan Lovrić ( 1903 – 1982 ), svećenik u Đakovačkoj biskupiji .
