Sveti Andrija rodio se u Betsaidi na Genezaretskom jezeru vjerojatno u prvom stoljeću. Roditelji su mu nadjenuli ime Andrija, što na grčkom jeziku znači ʽjakostʼ ili ʽhrabrostʼ.
Sveti Andrija brat je prvoga rimskog biskupa – svetoga Petra. Petar i Andrija bili su ribari i učenici Ivana Krstitelja. Andrija je prvi kojega je Isus pozvao da mu bude učenik. Zato su Andriju od početka kršćanstva nazvali prvopozvanim i prvim kršćaninom, jer je on prvi koji se imenom spominje da je pošao za Isusom.
Dok su jednog dana Andrija i njegov brat Petar lovili ribu na Genezaretskom jezeru, baš je u taj čas obalom Genezaretskog jezera prolazio Isus. I vidjevši dvojicu braće reče im: „Pođite za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi.‟ Te su riječi bile dovoljne da braća ostave sve i pođu za Isusom. Od tada je život svetoga Andrije bio tijesno povezan uz život Isusov.
Novi zavjet ga spominje na više mjesta: kod umnažanja kruhova i kad su stranci u Jeruzalemu željeli vidjeti Isusa. Nakon Isusova uzašašća Sveto pismo više ne spominje Andriju, ali ga zato spominju apokrifni spisi. Otac crkvene povijesti Euzebije navodi da je Andrija propovijedao evanđelje među Skitima u današnjoj južnoj Rusiji. Spominju se i druga mjesta Andrijinog djelovanja; Bitinija u Maloj Aziji, Ukrajina, Bugarska, Albanija i Grčka u kojoj je podnio mučeništvo za vrijeme cara Nerona. Raspet je u Patrasu godine 60. na kosom, takozvanom “Andrijinom križu.” Po njegovoj želji razapeli su ga naglavačke, jer se smatrao nevrijednim da umre poput Isusa. U Patrasu poganski je prokonzul Egeja zabranio Andriji propovijedanje kršćanske vjere. Andrija se na tu zabranu oglušio i zato ovako progovorio: „Oj, zdravo, križu! Ti si posvećen Kristovim tijelom. Na tebi njegovi udovi blistaju poput dragulja! Dolazim k tebi. Primi me u radosti i pobjedi! O, križu blagoslovljeni, tako žarko ljubljeni, tako dugo željeni!‟ Dva je dana sveti Andrija visio na križu i neprestano propovijedao okupljenima, a trećeg je dana preminuo. Njegove relikvije prenesene su 356. godine u Carigrad, a 1208. godine u Amalfi, južno od Napulja. Glava sv. Andrije 1462. godine donesena je u Rim. Papa Pavao VI. tu je dragocjenu relikviju vratio u Grčku 1964. godine.
Slikari i kipari Andriju prikazuju s križem u obliku slova X, a takav se križ stoga i zove Andrijin križ. Prema jednoj legendi iz 1098. godine, Saraceni su zarobili kršćane u Antiohiji i tamo im se u tamnici ukazao apostol Andrija. U ruci je držao koplje kojim je bio proboden Isusov bok. Andrija ih je uputio što učiniti kako bi se oslobodili. Poslušali su ga i odnijeli neviđenu pobjedu. Od tada svetog Andriju časte ratnici kao svoga zaštitnika, a vojskovođe kao zaštitnika uspješne borbe.
Spomendan mu je 30. novembra a zaštitnik je i ribara, trgovaca, užara, mesara, vodonoša. Svetom Andriji se obraćaju i stare djevojke u predvečerje njegova blagdana molitvom za sretnu udaju. Kako se njegov spomendan slavi neposredno prije početka Došašća, uz njega se po Europi vežu različiti običaji.
