Ivan Kapistran (Giovanni da Capestrano), franjevački propovjednik i teolog. Rodio se 24. lipnja 1386. u talijanskom gradiću Capestranu na sjeveru Italije kao sin njemačkog baruna. Još kao dječak ostao je bez roditelja, ali su se skrbnici dobro brinuli o njemu i školovali ga. Studirao je pravo u Perugi, filosofiju i teologiju i doktorirao, a tamo je od 1412. djelovao kao sudac i guverner. Kao kraljevog lojalnog službenika, na dan njegove svadbe napali su ga pobunjenici i tako je pao u zarobljeništvo gdje je u tamnici osjetio poziv za duhovnim zvanjem. Spominje se čak i  da mu se u tamnici ukazao Sveti Franjo i pozvao ga da sledi njegov put. 1416. postao je franjevac i učenik svetog Bernardina iz Siene, kojem je pomagao u obnovi reda. Kao glasoviti govornik i papinski poslanik obišao je gotovo cijelu Europu. Zbog svoje govorničke vještine brzo je postao poznat po cijeloj italiji. Bio je toliko omiljen propovjednik da su i najveće crkve bile premalene kad bi on stigao u grad. Zbog toga je propovijedao na trgovima, obično pred ogromnim mnoštvom ljudi ( smatra se da je u Bresci propovjedao pred 126 tisuća vjernika). Pokornik i isposnik, djelovao je protiv heretika i buntovnih franjevaca (fraticelli) u Italiji, a od 1451. propovijedao protiv husita u Češkoj. Spavao je na podu, jeo jednom dnevno, hodao je bosonog sve do smrti i gotovo uvijek išao pješice. Ivan je bio poznat i po književnom i filosofskom radu. Napisao je više moralističkih, apolegetičkih i crkvenopravnih djela, te rasprava i pisama, koja su djelomično objavljena.  Za pape Eugena IV. sudjelovao je na crkvenom saboru u Ferrari, putuje u Svetu zemlju gdje doprinosi sjedinjenju Armejaca sa Crkvom. Godine 1442. postaje vikarom Francuske, Burgundije, Engleske i Irske. Glasovit i po nadimku “vojnički svetac”, nakon pada Carigrada organizirao je križarski pohod protiv Turaka. Kad su u lipnju 1456. Turci pod Mehmedom II. udarili na Beograd, sakupio je četu križara, sastavljenu od franjevaca, seljaka, građana i profesionalnih vojnika i pomogao Janku Hunjadiju koji je nanio Turcima težak poraz. Legenda kaže da je Ivan tada ugledao prije bitke vatrenu strelicu s neba uperenu prema neprijatelju križa, što je dalo hrabrosti i njemu i kršćanskoj vojsci. Tom je pobjedom odgođen prodor Osmanlija u Srijem i Slavoniju za oko 70 godina. Papa Kalist III. uveo je u spomen te pobjede blagdan Preobraženja Kristova. Nakon toga, povlači se iz Zemuna u Slankamen a odande u Ilok gdje je osnovao samostan sa svojom subraćom gdje je teško bolestan je i umro nakon kratkog boravka u gradiću na obali Dunava. Kaže se u spisima njegovih suvremenika da je sam izabrao Ilok za mjesto svog ukopa, te da ga je knez Nikola Iločki sam dopratio u Ilok. Tamo ga je dva puta posjetio i sam kralj Ladislav sa mnostvom knezova i crkvenih prelata. Umro je 1456. godine.

Osjećajući posebnu snagu toga duhovnog velikana, vjernici su se redovito okupljali na njegovu grobu, a knjižica Čudesa svetoga Ivana Kapistrana, koja se čuva u Parizu, svjedoči o čak 188 čudesa koja su se zbila po njegovu zagovoru. No, 1526. god., s novim turskim nasrtajima i u općem metežu, njegove su kosti nestale i do danas nije otkriveno gdje se nalaze.

Iločki je knez Nikola među prvima uputio Papi molbu za Ivanovo proglašenje blaženim, podastrijevši opširan izvještaj o njegovim čudesima. Ipak, zbog različitih okolnosti, tek ga je Grgur XV. proglasio blaženim godine 1622., a svetim 16. listopada 1690. papa Aleksandar VIII. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je 20. veljače 1986. nebeskim zaštitnikom svih vojnih dušobrižnika.

Zaštitnik je sudaca, pravnika, vojnih kapelana te mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatske, posebno grada Iloka, a na ovim prostorima subotičke nadbiskupije i novobeogradske župe. U ikonografiji se najčešće prikazuje kako nosi franjevački habit, a u rukama ima razvijenu križarsku zastavu ili knjigu u ruci, što upućuje na pobjedu nad Turcima i na njegov doprinos u teologiji i propovjedništvu.

Spomendan mu je 23. oktobra.